Kada osoba s demencijom odbija aktivnost ili se frustrira

Sve ste pripremili, ponudite igru ili šetnju, a čujete „Ne“. Ili aktivnost lijepo počne, pa završi odgurnutim tabletom i oštrom riječju. To obeshrabruje i vrlo je često. Odbijanje i frustracija obično su poruka, a ne tvrdoglavost. Kada shvatite šta poruka znači, često vidite šta da pokušate sljedeće.

Zašto osoba s demencijom odbija aktivnosti?

Obično postoji razlog, čak i kada ga osoba ne može izraziti riječima. Alzheimer’s Association navodi da otpor može značiti da osoba ne može obaviti zadatak ili da se boji da pokuša. Česti uzroci su:

• Pretežko je. Aktivnost sada traži vještine koje su demencijom otežane, a pogriješiti pred nekim je posramljujuće.
• Djetinjasto je. Odrasli primjećuju crtane slike, pjevušeći ton i aktivnosti koje izgledaju kao da su za djecu.
• Umor. Mnogi ljudi kasnije u danu imaju manje energije. Pogledajte mirne aktivnosti za kasno popodne.
• Tjelesna nelagoda. National Institute on Aging (NIA) navodi bol, nedostatak sna, teškoće s vidom ili sluhom, zatvor, glad, žeđ i nuspojave novih lijekova kao moguće uzroke uznemirenosti.
• Previše toga se događa. Glasan televizor, više razgovora istovremeno ili prepuna prostorija mogu biti preplavljujući.
• Osjećaj pritiska. NIA navodi da je tjeranje na nešto što je Alzheimerova bolest učinila vrlo teškim, ili na sjećanje na događaje i ljude, uzrok uznemirenosti.
• Loše raspoloženje. Gubitak interesovanja za stvari može biti znak depresije, o čemu treba razgovarati s ljekarom.
• Jednostavno ne žele. Odrasli smiju reći „ne“.

Šta da pokušam kada kažu „ne“?

Mirno prihvatite „ne“, a zatim nešto promijenite: vrijeme, aktivnost, težinu ili način na koji pitate.

1. Odustanite za sada. „U redu je. Možda kasnije.“ Zatim pređite na nešto drugo, bez uzdaha.
2. Pokušajte kasnije. Alzheimer’s Association predlaže da pokušate ponovo kasnije ili u drugo doba dana.
3. Smanjite zadatak. Jedna kartica umjesto cijele igre. Jedan peškir umjesto cijele korpe rublja. Manje slika, manje izbora, slike ostaju vidljive.
4. Ponudite dvije mogućnosti. „Želite li da pogledamo slike ptica ili da poslušamo muziku?“ Izbor vraća osjećaj kontrole.
5. Zamolite za pomoć umjesto da tražite izvedbu. „Možete li mi pomoći da ovo posložimo?“ ili „Koja boja vam se čini najljepša?“ Biti potreban sasvim je drugačije od toga da vas neko testira.
6. Započnite sami. Počnite aktivnost pored njih, bez pitanja. Mnogi se pridruže kada nešto već traje, a ako se ne pridruže, ipak ste proveli vrijeme zajedno.
7. Prijeđite na nešto tjelesno ili smirujuće. Kratka šetnja, muzika, užina, slaganje veša ili zajednička pauza za mirno disanje. NIA predlaže preusmjeravanje pažnje na muziku, knjigu ili šetnju.
8. Dozvolite im da to urade na svoj način. Ako žele igrati drugačije od pravila, pustite ih. Alzheimer’s Association savjetuje fleksibilnost.

Šta da kažem kada se frustriraju?

Usporite, snizite glas i umirite. Smjernice Alzheimer’s Association o uznemirenosti predlažu da se povučete i pitate za dozvolu, koristite mirne i pozitivne izjave i ponudite izbor između dvije mogućnosti. Fraze u tom duhu:

• „Žao mi je, ova je dosadna. Hajde da stanemo.“
• „Dobro radite. Ja sam ovdje.“
• „Imate li vremena da mi pomognete s nečim drugim?“
• „Hoćemo li umjesto toga popiti čaj?“

Zatim završite aktivnost bez puno priče. Naši savjeti za komunikaciju sadrže više o tome šta reći.

Čega se kloniti?

Neke prirodne reakcije obično pogoršaju stvari.

• Svađanje ili insistiranje. „Hajde, samo još jednom“ ili „Pa ti to voliš“ rijetko pomaže.
• Ispitivanje ili ispravljanje. „Znaš šta je ovo“ ili „Ne, ono je pogrešno“ stvara pritisak.
• Shvatanje lično. NIA podsjeća njegatelje da bolest, a ne osoba, uzrokuje ove promjene.
• Nametanje ili žurba. Alzheimer’s Association savjetuje da ne podižete glas, ne pokazujete uznemirenost, ne privlačite pažnju, ne gurate, ne sputavate, ne kritikujete, ne ignorišete i ne svađate se s osobom, te da izbjegavate nagle pokrete izvan njenog vidnog polja.
• Izazivanje krivice. „Sve sam ovo pripremio/la za tebe“ čini da se oboje lošije osjećate.
• Etiketiranje. „Tvrdoglava“ ili „teška“ prikriva pravi razlog i otežava rješavanje problema.

Kako saznati šta stoji iza ponovljenog odbijanja?

Vodite jednostavnu bilješku tokom nedelju ili dvije. NIA kaže da praćenje promjena u ponašanju može pomoći njegateljima i zdravstvenim radnicima da prepoznaju obrazac i otkriju uzrok.

Zapišite:

• doba dana;
• šta ste ponudili i kako ste pitali;
• šta se događalo oko vas (buka, posjetioci, televizor);
• kako su spavali, jeli i pili i kada su posljednji put išli u toalet;
• nove lijekove ili nedavnu bolest.

Obrasci se često brzo pokažu: odbijanje se javlja samo nakon 16 sati, samo uz određenu igru ili samo kada je uključen televizor. Vodič Family Caregiver Alliance o ponašanjima kod demencije to kaže jednostavno: ne možemo promijeniti osobu, ali možemo promijeniti svoje ponašanje i okruženje.

Kada treba razgovarati s ljekarom o odbijanju ili frustraciji?

Obratite se ljekaru kada se ponašanje promijeni naglo, brzo ili uz znakove bolesti. NIA kaže da nagle ili brzo promjenjive promjene u ponašanju, posebno ako je osoba imala infekciju ili nedavne promjene lijekova, treba odmah prijaviti ljekaru.

Brzo se javite njenom ljekaru ako primijetite:

• iznenadnu zbunjenost ili veliku promjenu tokom sati ili dana;
• znakove bola, poput grimasa, zaštite nekog dijela tijela ili novih teškoća pri kretanju;
• groznicu ili druge znakove infekcije;
• nove ili promijenjene lijekove, nakon čega slijedi promjena u ponašanju;
• gubitak interesovanja za gotovo sve, plakanje ili povlačenje koje traje duže od dvije sedmice;
• odbijanje hrane ili pića.

Alzheimer’s Association preporučuje temeljan zdravstveni pregled svakoj osobi s simptomima u ponašanju, posebno kada se ti simptomi pojave naglo. Family Caregiver Alliance također savjetuje da prvo provjerite kod ljekara, jer problemi u ponašanju mogu imati zdravstveni uzrok. Ne započinjite, ne prekidajte i ne mijenjajte nikakav lijek bez razgovora s ljekarom ili farmaceutom.

Ako je neko u opasnosti ili postoje znaci hitnog zdravstvenog stanja, pozovite 112. NIA predlaže da dispečeru kažete da osoba ima demenciju.

Je li u redu ako ne radimo ništa?

Jeste. Nekada je najbolja aktivnost bez aktivnosti: sjediti zajedno, držati se za ruke, slušati omiljenu ploču ili gledati ptice kroz prozor. To nije neuspjeh. Naš vodič za zajedničku igru objašnjava zašto prekid ranije, ili nikada ne započinjanje, može biti pravi izbor.